Pravna analiza čl. 210. i čl. 284. ZJN
Kako funkcionira dokazivanje jednakovrijednosti i tko nosi teret dokaza?
U praksi javne nabave izuzetno je važno razlikovati dvije faze postupka i tko u kojoj fazi nosi teret dokazivanja (onus probandi):
1. Faza do predaje ponuda (Osporavanje tehničkih specifikacija u DON-u)
Ako gospodarski subjekt smatra da su tehničke specifikacije u Dokumentaciji o nabavi diskriminatorne ili „nacrtane“ za samo jednog proizvođača te izjavi žalbu na DON, prema praksi DKOM-a i Visokog upravnog suda RH teret dokazivanja je na naručitelju. Naručitelj mora dokazati da na tržištu postoji više proizvođača koji ispunjavaju sve tražene parametre ili da postoje objektivni, stručno opravdani razlozi zašto je baš takva specifikacija nužna za funkcioniranje sustava.
2. Faza nakon predaje ponuda (Dokazivanje jednakovrijednosti u ponudi)
Kada ponuditelj u ponudi nudi proizvod „jednakovrijedan“ referentnom proizvodu ili dokazuje sukladnost s tehničkim specifikacijama iz troškovnika, prema članku 210. stavcima 5. i 6. ZJN 2016 teret dokazivanja je isključivo na ponuditelju. Ponuditelj mora već u svojoj ponudi (prije isteka roka za dostavu ponuda!) priložiti sva prikladna sredstva (tehničke listove proizvođača, izvješća o ispitivanju, certifikate) kojima dokazuje da ponuđeno rješenje na jednakovrijedan način ispunjava sve zahtjeve definirane u tehničkim specifikacijama. Naknadna zamjena kataloga ili dopuna novim tehničkim listovima koji mijenjaju ponuđeni proizvod nije dopuštena po članku 293. ZJN 2016.